Ptuj

U sjeveroistočnom dijelu Slovenije, uz rijeku Dravu, u središtu Donjeg Podravlja, u Panonskoj nizini, nalazi se najstariji grad u Sloveniji - Ptuj.

Područje Ptuja bio je naseljeno još u Neolitiku (kasno kameno doba) o čemu svjedoče pronađene glinene posude i kamene sjekire. U kasnom željeznom dobu područje su naseljavali Kelti da bi oko 15. godine p.n.e. staro keltsko naselje prešlo pod rimsku vlast i uključeno je u vojnu provinciju Ilirik. Rimljani su oko 15. godine n.e. postavili vojni logor na desnoj obali Drave, odakle se naselje postupno širi na lijevu obalu, gdje nastaju obrtničke četvrti (ostaci rimske peći) i imućnije četvrti s vilama (Vičava, Bratje Reš). Prvim pisanim spomenom grada Ptuja u povijesnim izvorima smatra se 69. godina, kada Tacit piše o savjetovanju panonskih vojnih zapovjednika u logoru XIII. rimske legije Gemina.

Oko 103. godine grad je dobio civilnu upravu i status kolonije nazvane Colonia Ulpia Traiana Poetovio po caru Trajanu. U vrijeme između 117. - 138.god., dakle u vrijeme cara Hadrijana, sagrađen je kameni most preko Drave. U 2. stoljeću podignut je spomenik Orfeju u spomen na gradonačelnika Marka Valerija. Sredinom drugog stoljeća podignuta je prva mitra.

Poetovio je postao najvažniji i najveći rimski grad na tadašnjem području Slovenije u 3. stoljeću. Grad je tada imao 10.000 stanovnika, a s okolicom 30.000. Bio je veći i od Londona s 15.000 (Londinium) i Beča s 15-20.000 (Vindobona) stanovnika. U to vrijeme Poetoviona je postala sjedište biskupije. 2. studenoga 303. god. preminuo je ptujski biskup Viktorin (Sv. Viktorin Ptujski) koji je bio prvi komentator Biblije, te koji je, prema mišljenju sv. Hijeronima, za vrijeme progona cara Dioklecijana u Ptuju bio mučen i umro.

Godine 379. ptujski biskup Julije Valens predao je Ptuj Gotima.

Oko 452. Huni su na putu prema Italiji opustošili Poetovio. 473. Istočni Goti napuštaju Ptuj, 476. propada Zapadno Rimsko Carstvo, a od 568. do 590. god. na tom se području naseljavaju Slaveni.

U 13. stoljeću grad je već imao sve važne građevine: uz dvorac, tu su Dominikanski samostan (1230.), Gornja palača (Mali dvorac), Donja palača, te u drugoj polovici stoljeća Minoritski samostan i župnu crkvu sv. Jurija. Oko 1250. godine Ptuj dobiva status grada i opasan je zidinama. Sačuvan je najstariji gradski pečat iz 1273. godine s likom sv. Jurija na konju i natpisom "+ SIGILLVM * CI * UITATIS * DE * BETOVIA".

Između 1286. i 1494.god. u Ptuju je živjela jaka židovska zajednica. Imali su svoju ulicu, sinagogu, groblje, školu i svog suca. Godine 1496. car Maksimilijan I. zauvijek ih je protjerao iz Ptuja.

Grad Ptuj je pretrpio kugu, požare i poplave, promijene raznih vladara, njegova okolica bila je u rujnu 1532. god, opljačkana od strane turske vojske Sulejmana I.

Ipak se nastavio razvijati i obnavljati, dobio je kazalište, muzej, željezničku prugu i most. 

Godine 1898. Ptuj je dobio plin i plinsku rasvjetu, a 1925. struju.

Kurentovanje je najveći Slovenski pokladni karneval, te se smatra najvećom karnevalskom izložbom etnografskih maski na otvorenom u Europi. To je narodni običaj tipičan za Ptuj i okolicu. Kurenti tjeraju zimu plešući u tipičnom ruhu i uz glasnu zvonjavu od kuće do kuće. 

Kurent našeg doba je odjeven u ovčji kožuh ispod kojeg je izuzetno vruće. Za pojasom mu visi lanac s točno pet kravljih zvona. Ponos mu je što više rupčića za pojasom, koje dobije od žena i djevojaka. Na sebi ima vunene pletene čarape ili gamaše crvene ili zelene boje, a obavezne su i crne čizme. Na glavi nosi masku s rogovima ukrašenu vrpcama ili perjem, a u rukama štap ježevku. Ova odjeća puno je bogatija i luksuznija od originalnih starih kurentskih odjevnih predmeta.

Točno podrijetlo i vremensko razdoblje nastanka Kurenta (Koranta) nisu u potpunosti poznati, ali vjerojatno postoji od prvih naseljavanja ptujskog područja. Povjesničari nisu potpuno jednoglasni, jer postoji nekoliko teorija. Neki ga povezuju s nekoliko tisuća godina starom ilirsko-keltskom tradicijom, s štovanjem božice Kibele iz kasne antike, s precima Slovenaca u 6. stoljeću, te s dolaskom Uskoka u 16. stoljeću.

25.02.1873. godine, na pokladni utorak, prvi put je na gradskim ulicama izvedena procesija s karnevalskim maskama.

Trajanje manifestacije mijenjalo se tijekom godina, u današnje doba traje dva tjedna. Kurentovanje obično počinje prvim skokom kurenta i karnevalskom priredbom, a vrhunac je Međunarodna karnevalska povorka, koja se održava na pokladnu nedjelju.

2016. godine Lonely Planet proglasio je Kurentovanje 7. najboljim karnevalom na svijetu, uz Rio i Veneciju. Od 2017.godine Kurentovanje je uvršteno na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. 

Ptuj ima i druge znamenitosti koje je vrijedno pogledati. To su Ptujski dvorac, jedan od najpoznatijih dvoraca u Sloveniji, u kojem se nalazi Pokrajinski muzej. Nemoguće je ne vidjeti gradski toranj u čijem podnožju su uzidani rimski spomenici iz antičke Poetovione, zatim je tu Minoritski samostan sa zavidnom knjižnicom koja broji oko 5000 knjiga, od kojih su neke iz 16. stoljeća, te Dominikanski samostan. Nezaobilazan je i Orfejev spomenik, mramorni rimski nadgrobni spomenik postavljen u spomen na Marka Valerija Vera, gradonačelnika Poetovia u 2. stoljeću. Monolit visok pet metara i danas stoji na mjestu gdje su ga podigli Rimljani. U srednjem vijeku spomenik, okićen scenama iz Orfejeve priče, služio je kao stup srama.

Uz svo navedeno kulturno bogatstvo Ptuj ima još jedno. Naime, u okolici Ptuja 1969. godine otkrivena je termalna voda koja je osnova za razvoj termalnog kupališta. Tako su nikle Terme Ptuj. Tu su unutrašnji i vanjski termalni park, saune, zdravstveni centar, golf igralište...Opcije za smještaj su raznovrstne: hotel, bungalovi, kamp, glamping te mobilne kućice...što god da izaberete nećete pogriješiti. Dobrodošli u Ptuj!

Moravske Toplice

7 km od Murske Sobote i nedaleko od granice sa Austrijom, Hrvatskom i Mađarskom nalazi se malo mjesto Moravske Toplice, nekad znano kao Moravci. Moravske Toplice su središte istoimene općine, a broje manje od 1000 stanovnika. Nekada ruralni kraj danas je centar zdravstvenog turizma sjevernog dijela Slovenije. Kada su davne 1960. godine, tražeći naftu, naišli na izvore termomineralne vode temperature 72 °C, Moravske Toplice su se pretvorile u lječilište. Sagrađene su Terme 3000 i Terme Vivat, posebna znamenitost je crna termomineralna voda koja pomaže pri rehabilitaciji, bolesti dišnih puteva i kože, te reumatskih oboljenja. U okolici su i brojni hoteli i apartmani.

Kraj nudi i bogatu autohtonu kulinariku. Posjetiti Prekmurje, a ne probati prekmursku gibanicu bila bi prava šteta, a tu su još i ostali specijaliteti kao na primjer bograč, dodole, bujta repa, ajdove zlevanke... 

Prekmurje je oduvijek bilo gospodarski i politično odmaknuto od ostalih slovenskih pokrajina, pa se tako i dijalekt "prekmurščina" razvijao odvojeno od drugih slovenskih narječja. 

Kako je regija bila vrlo zatvorena i zaostala, na govor nije utjecao slovenski književni jezik, te se dijalekt razvio i postao samostalni dijalekt. Kao takav oblikovao je književnost posebnu ne samo u slovenskoj, već i u čitavoj južnoslavenskoj književnosti.

U samom centru mjesta dominira Evangelistična crkva dobrog pastira Isusa, najznačajnija kulturno-povijesna znamenitost.

Svega nekoliko kilometara od mjesta nalazi se dvorac Rakičan koji se prvi put spominje davne 1322. godine. Dvorac je kroz povijest više puta promijenio vlasnike i izgled. Danas je tu istraživačko-edukativni centar sa konjaničkim klubom, restoran, prenočište se nudi u krilu sa sobama. Oko dvorca je engleski park sa divljim zečevima i više od 100 godina starim stablima crnog oraha, te igralište za najmlađe.

Izvor Kamniške Bistrice

Nakon obilaska Velike Planine obavezno posjetite Kamnik i njegovu okolicu. Tu, u srcu Alpa, gdje završavaju sive ceste i počinje planinski svijet, nalazi se jezero - izvor Kamniške Bistrice, jedne od najčistijih slovenskih rijeka.

Kamniška Bistrica, lijeva pritoka rijeke Save, izvire na nadmorskoj visini od 623 m u dijelu doline Kamniške Bistrice i duga je 33 km. Dolina Kamniške Bistrice ledenjačka je alpska dolina 13 km sjeverno od Kamnika i popularno je izletište i polazište za pješačenje do okolnih planina.

Visina vode u jezeru ovisi o godišnjem dobu i količini padavina, a ako ste žedni slobodno utažite žeđ čistom izvorskom vodom.

Prateći tok rijeke stići ćete do 30 metara duboke sutjeske Predaselj, a još jedna dobra ideja za izlet je šetnja od parkinga kod mosta preko potoka Kamniška Bela do slapa Orglice i nazad, u trajanju od cca 1,5 h.

Velika planina

Još jedna od cjelogodišnjih destinacija u Sloveniji je Velika planina. Smještena u Kamniško-Savinjskim Alpama sjeveroistočno od Kamnika ta pašnjačka visoravan površine od 5,8 četvornih kilometara otvara pogled u jedan sasvim drugi svijet, svijet pastira, lokalne kulinarike, prekrasne prirode, sportskih aktivnosti. Prosječna visina visoravni je 1500 metara, a najviši vrh Gradišče doseže visinu od 1666 metara. 

Na Veliku planinu svakoga dana u godini, u razmaku od pola sata, vozi žičara čija je početna stanica u dolini Kamniške Bistrice, pored kampa Alpe. Gornja postaja nalazi se u Šimnovcu. Tu se možete okrijepiti u kafiću Skodla te put do vrha planine nastaviti pješke, za što ćete trebati nekih 30 minuta. U restoranu Zeleni Rob probajte lokalne specijalitete, a zatim po dobro označenoj stazi nastavite pješke i za nekih 15 minuta stići ćete do pastirskog naselja.

Ako vam se ne pješači, do vrha možete stići i gondolom i tijekom vožnje uživati u pogledu na nedirnutu prirodu i krave koje se na sve strane pasu.

Arheološki nalazi pokazuju da je na Velikoj planini čovjek prisutan još od prapovijesti, a pastiri su planinu naselili u srednjem vijeku. Najstarija pronađena pastirska koliba datira  iz 16. stoljeća, te je po veličini i obliku gotovo identična sadašnjoj „Preskarovoj kolibi“ u kojoj se danas nalazi muzejska zbirka.

Pastirsko naselje na planini obuhvaća oko 140 koliba i prepoznatljivo je po tipičnoj arhitekturi, koja je simbol Velike planine. To je ujedno i najveće pastirsko naselje u Europi. Krovovi koliba prekriveni su karakterističnim smrekovim šindrama koje se spuštaju vrlo nisko. Na planini je posebno živo od lipnja, kada pastiri dovode svoja stada na pašu i ostaju tu sve do rujna. Obavezno kušajte domaći sir, kiselo mlijeko i heljdinu kašu, a u nekim kolibama možete i prenoćiti, baš poput poput pastira.

Još jedna od znamenitosti je i kapela Marije Snježne, koja stoji na brežuljku i malo je uzdignuta nad pastirskim naseljem. Prvotno je na tom mjestu stajala prije Drugog svjetskog rata. Na kraju rata spalili su je njemački vojnici, a obnovljena je 1988. godine, na inicijativu tadašnjih pastira. Posvećena je Mariji Snježnoj pa je 5. kolovoza poseban praznik za kapelu i cijelo pastirsko naselje.

U ljetnim mjesecima, tijekom pastirske sezone, svake nedjelje se održavaju mise, a tisuće posjetitelja svake godine na Badnjak prisustvuju ponoćki.

Na Velikoj planini nalazi se i stanište jednog od slovenskih endema - Kamniške murke (Nigritella lithopolitanica). Cvijet ljubičaste boje najčešće se nalazi na planini u lipnju. Prepoznatljiv je po lišću nalik travi i ljubičasto-ružičastim cvjetovima jajastog oblika. Nalazi se na crvenom popisu ugroženih biljaka kao rijetka vrsta.

Ako se u vrućim ljetnim mjesecima želite malo rashladiti na Velikoj planini posjetite špilju Velika Veternica. U njoj se i tijekom ljetnih mjeseci može pronaći snijeg. Ako pak želite doživjeti pravu snježnu bajku posjetite Veliku planinu preko zime, kada je otvoreno i skijalište.

U povratku sa Velike planine ne propustite pogledati izvor Kamniške Bistrice koji je udaljen samo par kilometara od kampa Alpe.